iNeS...

hehe...evo ja stigla...ko nova...kao preporođena...naime ako ste čitali prethodni post,vidite da me nije bilo neko vrijeme jer sam morala riješiti neke stvari.A sad je to sve gotovo i iza mene...HVALA BOGU...
Osjećam se super,iako još ne mogu u školu,ali...šta se može...glavno da sam ja dobro!čujemo se...kiss

Bok svima...sutra idem u bolnicu tak da me neće bit neko vrijeme.Idem na operaciju.Imam ahalaziju jednjaka,odnosno suženje.Jako rijetka bolest,eo npr. 1:100 000 ili 6:1 000 000.Dakle, pomolite se za mene.Što prije sve to završi meni će bit lakše i puno bolje.Jer prilikom svakog unosa ,bilo tekuće ili krute hrane,u organizam jako se gušim.Svakim danom sve mi je gore,ne mogu više tako živjeti,posljedice ne odlaska na operaciju mogu biti kobne.To se odražava na moj psihički život.Nadam se da će sve to dobro završiti,i da će mi biti bolje. Puno pusica od mene i nadam se da se ubrzo čujemo.kiss

Od ove noći odričem se ljubawi
Jer nema smisla owako žiwjeti
I nadati se nećemu što se neće
DESITI!!!
Suze,bol i tuga su moji vjerni
Pratioci sada,sjenke koje me
Slijede od danas do sutra od
Mraka do jutra…
A ZAŠTO PLAKATI KAD ŽIWOT MOŽE I RADOŠĆU ISPUNJEN BITI???
Zato odričem se owe noći,
Koja nikad ponowo neće doći,swog
Pogleda upućenog tebi,swojih suza ,
Koje potekoše mi niz lice.i swoji snowa
Se odričem sada i maštanja o nama.
Jer od owe noći koja još malo pa će
Proći,ljubaw wiše nema smisla,ona wiše
Nikad neće biti ista.
Moje oči od owe noći,pokušat će ne
Tražiti twoje moje srce ne kuca za
Tebe.wečeras se jednostawno odričem
TEBE kao dijela SEBE!!!
I na kraju owe pjesme reći ću ti owo
Što jedino prikladno jeste:
ZBOGOM ZAUWIJEK ,LJUBAWI
KOJA TO NIKAD NI BILA NISI.
JER JE SAMO JEDNO SRCE VOLJELO
SAMO JE JEDNO SRCE KUCALO,
A ZA LJUBAW JE POTRENO DWOJE
DA SE JEDNAKO RAZUMIJU I WOLE!!!

hy....prije par mjeseci počela sam slušati narodnjake...zašto??ne znam...prije sam ih mrzila,nisam ih mogla podnijeti,ali...jednostavno ih sada volim...na tu promjenu je utjecala jedna osoba...nikada nisam radila što i drugi,nisam se mijenjala radi DRUGIH,da bi "upala" u neko društvo. ne znam da li je to stvar morala ili?? ukusi su različiti,nisam shvaćala kako ih drugi mogu slušati,nije mi bilo jasno kako netko može uopće podnositi tu glazbu...ako bi se to i moglo nazvati glazbom.nisam očekivala da ću se tako promijeniti,odnosno da ću početi slušati takvu vrstu glazbe.aj pozz...

možda ste već negdje pročitali ovu priču,ali mislim da je vrijedna spomena...bolna priča o tinedjerki...



Koliko sam samo čula priča o toj prvoj ljubavi. Da se nikada ne zaboravlja, da je prekrasna, jer je to magični trenutak s kojim ulaziš u velik svijet ljubavi. Mislila sam da su to samo glupe priče i nisam vjerovala u njih. Ali se i meni dogodila. Prva ljubav koja je ostavila dubok trag, ožiljak i njegovo ime zauvijek urezano u moje srce
Sve je počelo nakon četiri mjeseca njegova nagovaranja da budem s njim. Odbijala sam puna četiri mjeseca, ali njemu to nije narušilo samopouzdanje. Tražio je da se taj dan nađemo u parku, na jednoj klupici. Došla sam (nisam ni slutila da sam se kroz ta četiri mjeseca mogla i zaljubiti u njega). Stajao je tamo, s prekrasnom crvenom ružom u ruci, iza njega se sunce spuštalo niz obzorje, a iz susjedne ulice su se čuli zvuci gitare nekog uličnog svirača... Jedino što sam mogla reći je bilo da. Postali smo cura i dečko. Na toj istoj klupici me prvi put poljubio moj prvi dečko. Tek sa 16 godina sam imala prvog dečka, ali nije mi bilo žao čekanja jer je on bio poseban. Proveli smo zajedno jednu godinu i 2 mjeseca. Proveli smo mi zajedno puno više. Nikada neću zaboraviti držanje za ruke kada smo na onoj istoj klupici gledali zalazak sunca. Neću zaboraviti usputne pusice pod odmorima u školi. Neću. Nikada! Imali smo nešto prekrasno, nešto što sa sigurnošću mogu nazvati: ljubav! Da, bila je to ljubav. Tada sam mogla i u vatru skočiti zbog njega. Vjerovala sam mu slijepo, ali sam vjerovala i svojoj najboljoj frendici. Rekla mi je da me vara. Otrčala sam do njega pod odmorom, pljusnula ga pred svima i rekla da je ovo kraj. Pred svima je rekao da dobro, ako je to moja odluka, da će je poštivati. Ali je tada rekao da će me zauvijek pamtiti i da me bez obzira na moje osjećaje on još uvijek voli. Mislila sam da je užasno licemjeran kad me vara, a pred svima mi govori da me voli. To mi je jednostavno bilo fuj. Ali ja sam isto voljela njega i još ga uvijek volim bez obzira na sve. I krenula sam to ljeto na more... Tako je bilo tužno bez njega. Nakon nekoliko, za mene tada jeftinih pokušaja, da mi se vrati, odustao je. Plakala sam jer nisam znala kako mogu voljeti nekoga tko me je prevario. Pitala sam 'frendicu' kako zna da me je prevario i rekla je da me ustvari nije prevario on već ona. Izdala me. Izdala me osoba koju sam toliko dugo smatrala najboljom frendicom. Nisam mogla vjerovati. Mislila sam da još uvijek ima nade za mene i njega, ali mu to nisam mogla reći. Jednostavno nisam, nakon onoga kakva sam bila prema njemu, ne. Napisala sam mu pismo. Objasnila sam mu što je bilo, rekla sam da sam kukavica i da mu to ne mogu reći u lice. Sjetila sam se svih poljubaca, dodira njegove grube ruke i tako nježnog lica, svih gluposti koje je učinio za mene. Napisala sam mu i da ga volim, poslala sam mu to pismo i krenula kući jer nisam više mogla biti s frendicom na moru. Prošlo je tjedan dana, a njegovog odgovora nije bilo. Zazvonio je samo telefon u rano jutro tog subotnjeg jesenskog dana. Bila je to njegova mama. Uplakani glasom mi je rekla da je – umro. Da je moj najdraži poginuo u nesreći. Išao je s motorom do pošte poslati neko pismo i pijani vozač ga je udario. Odletio je u zrak i poginuo. Mislila sam da se šali. Ne, to nije mogao biti on. Suze su mi se samo spuštale niz lice, nisam mogla govoriti. Njegova mama mi je na sprovodu dala pismo. Pismo je htio poslati meni. Napisao mi je da je i mislio da se nešto tako dogodilo, i da, ako još ima šanse kod mene da bi htio biti ponovno sa mnom. Napisao je da me voli kao nikada nikoga. Oprostio mi je i još me volio. Sada, dva mjeseca poslije njegove smrti stojim kraj njegovog groba i razmišljam hoću li uopće voljeti nekoga kao njega! Tko može reći, sa 17 godina, da je izgubio prvu ljubav? Tko?! Za mene je on prva i jedina ljubav bio i tako će ostati. Mislim da nikada neću voljeti nikoga kao njega. Ako uopće smognem snage da krenem dalje. Da se ponovno zaljubim. To će biti teško jer smo se voljeli. I voljeli bismo se i danas da nije bilo tog prokletog motora i prokletog pijanog vozača koji je ugasio život mojoj ljubavi. Još ga uvijek volim, ali Bog mi ne želi dati odgovor. Već dva mjeseca ga ispitujem - zašto?! Samo neka mi odgovori zašto je uzeo k sebi mojeg dragog. Ne znam i vjerojatno nikada neću saznati. Dok se drugi sjećaju s osmijehom i nostalgijom svoje prve ljubavi, čega ću se ja sjećati? Sjećat ću se prekrasne godine dana i prekrasna dva mjeseca. Ali ću se sjećati i njegove majke u suzama i bijelih ruža na njegovome grobu. Sjećat ću se njegovog pisma i svih lijepih trenutaka. No i njegovog lijesa! Imam samo jedno pitanje za postaviti svima. Je li stvarno istinito ono: Bog daje, On i uzima? Jer ne znam zašto mi je uzeo njega. Zašto?!

...ej ljudovi...eo me!!!uskoro će nam Valentinovo...a uz to i slatki ljubavni stihovi te preslatki poklončići...svi volimo to vrijeme...neki više neki manje...svima želim sretno Valentinovo i mnogo pusica!...uživajte!

pozdrav narode...danas sam bila na kavi s dvije lude curke...hihi...baš smo se provele...spomenula bih meni najdražu grupu pink floyd imaju fenomenalne pjesme...ae ljudi pozz...čujemo se...kizza...

ej...ja došla...hehe...jučer sam bila u baranji...upoznala sam super curu...otkvačena,luda...ma..sve pet...i jedno malo društvo...otkvačeni...totalno...baš sam sretna...hehe...kiss!!!

...još jedan petak 13...znate što kažu...ne znam ima li to smisla,ali ipak držim se podalje od vanjskog svijeta(naravno koliko je moguće)za vrijeme svakog petka 13.Na petak 13. dogodilo mi se nesto sto ce me pratiti do kraja života...stoga ima barem malo logike zašto ne volim taj dan...ako ste praznovjerni povjerovat ćete u te priče,no ima i onih koji nisu ali ipak vjeruju...pozz...

...pozz...evo ukrala sam par minuta od svog dragocjenog vremena,da vam se javim! Nedavno sam shvatila koliko sam ja zapravo pesimistična.Nije mi jasno odkud to...pa ja sam uvijek sve gledala sa ljepše strane,željela sam drugima pokazati kako ovaj svijet i nije tako loš,kako smo mi zapravo oni koji će odlučiti kako dalje,umirivala sam druge i govorila im da imaju nade,vjere,optimizma...kad ono...ne znam ni kako se to dogodilo..mama mi je rekla da će me voditi kod psihića...stvarno se više ne poznajem...
Kažu da [ono što vjeruješ,to će ti se i dogoditi
ne znam tko je to uopće smislio...no možda ipak u svemu tome ima nekakve istine...
Postavljam sebi i svojoj okolini pitanja poput:Čemu se nadati?!Zašto živjeti?! Zašto si davati lažne nade?!
Možda je to posljedica svega što mi se u životu dogodilo,i što se događa...

pozz...svima...

pozdrav...prošao nam je Božić...smrc...Nova godina je došla...a uskoro će početi škola...smrc... ah,takav je život...nadam se da ste se lijepo odmorili,naravno imamo još vremena za uživanje...bez škole...vrijeme brzo leti pa će nam tako brzo proći i ova godina...a snijeg?padao je...i brzo se otopio...valjda nije kraj... pozdrav!kiss!!!

pozdrav!sutra je badnjak,pa Božić...i evo nas u 2006.-toj...svi imamo neke novogodišnje odluke... bit ćemo dobri,lijepi,pametni...bla...bla...kome se još to sve da...no ipak sve je to dio nekakve tradicije. recimo npr. biti cemo bolji,poslušniji,pametniji,nećemo više biti lijeni,slušat ćemo starce kad kažuvrati se do 22:30doma iz grada...no kad dođe vrijeme da riječi postanu djela,sve pada u vodu...kao da ništa nismo rekli...vrijedi li onda donositi nekakve odluke koje neće biti ostvarene?!ili sve trebamo prepustiti vremenu...

evo nam zanimljive teme...božićno vrijeme...svi volimo darove...neki više,neki manje...nekima je ipak važnija sreća i ona toplina koja je oko nas upravo u predblagdanskim i blagdanskim trenucima... zamislite samo maminu pečenku i bakine božićne kolače na stolu na Badnje veče...nije li to dovoljno... nasmiješena lica naših najmilijih...veselje koje nam stvara kićenje bora...sjetite se samo... opustite se i uživajte...

...što se vijesti tiče pitičja gripa i dalje hara...već imam fobiju od golubova...trudim se da ih izbjegavam koliko je moguće.......ah sjećanja...ima ih mnogo...lijepih ali i onih ružnih...a škola ko škola...imam problema iz daktilografije...uf...taj predmet i ja...bože me sačuvaj...a ostalo relativno dobro...kiss everybody...

pozdrav narode...nadam se da ćete me shvatiti i primiti moje isprike zbog nezanimljivosti ovog blog. još sam nova i nisam dovoljno ufurana...pomozite molim vas!!!hvala na razumijevanju!

Hej... uhvatila sam malo vremena da posjetim svoj blogić.I gle čuda...vidjela sam komentare,i vrlo sam iznenađena...thanks a lot!Sutra ponovno škola... hvata me jeza...užas..ali što se mora nije teško(tako bar kažu).Da ne duljim...čujemo se!!!pusa

MOJI PODACI:
rođena sam 20.04.1990,u Osijeku
po horoskopu sam ovan,i to pravi...kao što znate,ovnovi su tvrdoglavi a u tom pogledu
nema mi ravne/oga
moju obitelj čine mama,tata i brat
u ljubavi nemam sreće...
najfilm Titanic
sve su mi pjesme drage...
u školi je super,začudo

Evo,došao je i taj dan da i ja napravim svoj blogić.Jako sam ponosna što sam se udostojila napraviti blog. Ovdje ćete imati prilike izreći svoje mišljenje,koje vam nitko ne smije predbaciti.Usput...zovem se Ines,imam 15 godina,živim u Višnjevcu-PNV(tko ne zna neka pogleda u riječnik)ha ha...idem u srednju ekonomsku i upravnu školu,1.f...razred mi je otkačen...obožavam ga...Budite kreativni,pišite pjesmice,pričice,viceve,zgode i nezgode,anegdote...To bi bilo ukratko sve za sada!Uživajte!!!